2. Zašto se za najam isplaćuju veći iznosi nego što je uobičajeno kod klasične pohrane sigurnosnih kopija?

Zato što sustav inače ne bi privukao privatne korisnike. Ljude se privlači isključivo obećanjem visoke zarade.

3. Koji sigurnosni rizici proizlaze iz trenutačnog stanja softvera na dan 16.01.2017.?

Softver može izvršavati naredbe na računalu, odnosno pokretati programe, prenositi podatke u oba smjera i učitavati dodatne funkcionalnosti. To znači da je u svakom trenutku moguće snimati zaslon, bilježiti pritiske tipki (npr. pri korištenju internetskog bankarstva ili unosu podataka o kreditnoj kartici) ili zapravo raditi bilo što na računalu bez znanja korisnika.

To predstavlja rizik za svako poduzeće i mora se spriječiti! 

I privatni i poslovni korisnici zbog toga se mogu suočiti s posve novim zahtjevima trećih osoba. Osobito ako se računalo upotrebljava za hakiranje sustava državnih institucija, za napade kojima se ometa rad drugih usluga (D.O.S. napadi) ili za širenje zakonom zabranjenog materijala. To sa sobom nosi brojne rizike u pogledu kaznene i građanske odgovornosti. (Promicanje nacizma, odgovornost za ometanje, hakerski napadi, primjerice na državne institucije, povrede autorskih prava i još mnogo toga…)

4. Što se događa ako se sustav raspadne?

Kao što se već vrlo često događalo s takvim sustavima, mnogi će pokušati vratiti svoj novac od osobe koja im je prodala sustav ili tužiti tvrtku Kairos Planet Netzwerk. Međutim, ništa se ne može naplatiti od nekoga koga nije moguće pronaći, kao ni od nekoga tko trenutačno više nema novca.I bečko društvo s ograničenom odgovornošću samo je fiktivna tvrtka s poštanskom adresom.